Klasična i redukovana obrada zemljišta pred setvu uljane repice: šta zaista donosi veći prinos i niži trošak

MSc Lazar Turšijan

01.07.2025.

Klasična i redukovana obrada zemljišta pred setvu uljane repice: šta zaista donosi veći prinos i niži trošak


Uvod

Posle žetve strnih žita poljoprivrednici ulaze u najintenzivniji deo leta: priprema njiva za jesenju setvu. Uljana repica je osetljiva na rok, strukturu i vlagu setvenog sloja, ali je istovremeno kultura koja odlično reaguje na pravilno primenjene “lakše” sisteme obrade.

U praksi se danas najčešće biraju dve putanje:

  • klasična obrada (oranje + dopunske operacije)
  • redukovana obrada (plitka/konzervacijska – bez oranja, uz različite kombinacije podrivanja i površinske kultivacije)

Ovaj tekst daje jasan, brojkama potkrepljen pregled obe tehnologije, sa fokusom na uslove severne Srbije (ratarstvo posle pšenice/ječma), ali primenljivo i šire.


Zašto je trenutak nakon žetve presudan?

  • Vlažnost zemljišta Repica traži stabilan, umereno zbijen, mrvičast setveni sloj sa dobrom kapilarnošću.

  • Previše rastresito – seme “padne” previše duboko i niče neujednačeno.

  • Previše zbijeno – slab prodor žile srčike i površinsko ukorenjavanje.

  • Rok setve U Vojvodini najčešće optimalno od oko 25. avgusta do približno 10. septembra (lokalno i do sredine septembra). Sve što uradimo u julu/avgustu mora da čuva vlagu do tog trenutka i da omogući brzu pripremu neposredno pred setvu.

  • Rezidui žetvenih ostataka Repica voli čist i blago zbijen setveni sloj, ali nije “neprijatelj” žetvenih ostataka – pod uslovom da je površina ravna, iseckana i umereno pokrivena (približno 30–50%). To pomaže u očuvanju vlage i smanjenju erozije.


Klasična obrada (oranje) – šta realno dobijamo i gubimo?

Tipičan niz operacija posle pšenice/ječma:

  1. tanjirača ili malčer (upravljanje žetvenim ostacima)
  2. oranje 25–30 cm
  3. drljanje/teška tanjirača (zatvaranje brazde)
  4. setvospremac neposredno pred setvu
  5. valjanje (po potrebi)

Efekti:

  • duboko oranje mehanički prekida zbijeni sloj (ako je dobro odrađeno i menjaju se dubine)
  • meša organsku materiju
  • brzo “resetuje” korovsku floru

Potrošnja goriva (l/ha):

  • oranje 25–30 cm: 22–30 l/ha
  • zatvaranje brazde: 6–10 l/ha
  • setvospremac: 3–6 l/ha
  • valjanje: 1–2 l/ha

➡️ Ukupno: 32–48 l/ha

Trošak po ha (primer sa 196 RSD/l):

  • gorivo: 6.272–9.408 RSD/ha
  • plus amortizacija i rad

U praksi, to gura ukupan trošak klasične obrade iznad 15.000 RSD/ha (detaljnija računica niže u tekstu).

Voda i erozija:

  • oranje može da izgubi deo zalihe vlage u sušnim jesenima
  • ostavlja površinu osetljivijom na eroziju vetrom/vodom dok se ne izvrši dodatna nivelacija

Kada ima smisla?

  • posle kultura sa masivnim ostacima (kukuruz)
  • kod potvrđene jake zbijenosti bez dostupnog efikasnog podrivanja
  • na parcelama sa jakim zakorovljenjem dugotrajnim širokolisnim vrstama

Redukovana obrada – glavne varijante

Cilj: smanjiti broj prolaza, trošak i gubitak vlage, uz ≥30% pokrivenosti žetvenim ostacima posle setve (konzervacijski prag). U praksi to znači bez oranja, uz kombinaciju plitke kultivacije i, po potrebi, podrivanja.

1. Plitka obrada + setvospremac

  • Prvi prolaz odmah posle žetve: tanjirača ili malčer (seckanje slame i ravnanje).
  • Zatim plitki kultivator (8–12 cm) sa valjkom koji “zatvara” vlagu.
  • Pred setvu: setvospremac (4–6 cm) i valjanje po potrebi.

Gorivo (l/ha):

  • malčer/tanjirača: 6–10
  • plitko kultiviranje: 4–8
  • setvospremac: 3–6
  • valjak: 1–2

➡️ Ukupno: 14–26 l/ha

Napomena: odlični sekači slame na kombajnu i ravnomerna raspodela ostataka su preduslov.


2. Plitka obrada + ciljano podrivanje (30–40 cm)

Radi se samo gde treba (po zonama tragova, na sabijenim delovima, u pojasevima setvenih redova).

Gorivo (l/ha):

  • podrivanje celo-površinski: 15–25
  • zon­sko podrivanje: 6–12

Prednost:

  • otklanja zbijenost bez “prevr­tanja” profila
  • minimizuje gubitak vlage
  • čuva žetvene ostatke na površini

3. Strip-till (zonska obrada) za repicu

Obrada samo u budućem redu (10–20 cm širine), dubina 15–25 cm, ostatak polja ostaje neporemećen. Često se kombinuje sa setvom u jednom prolazu.

Gorivo (l/ha):

  • tipično 8–14

Prednosti:

  • izuzetno očuvanje vlage
  • stabilna linija setve
  • manje erozije
  • brz rad u sezoni

Zahteva precizan RTK i dobro usitnjene ostatke.


Prinosi uljane repice u zavisnosti od sistema obrade

  • U stabilno vlažnim sezonama razlika u prinosu između klasične i redukovane obrade je mala ili je nema (±3–5%).
  • U sušnim jesenima redukovana obrada (posebno strip-till ili plitka obrada + valjanje) često daje 10–15% prednosti zbog boljeg nicanja i ujednačenijeg sklopa.
  • Ako postoji ozbiljna zbijenost na 20–35 cm, repica može da “zapne” sa žilom srčikom – tada ciljano podrivanje pre setve ili naizmenično svake 2–3 godine čuva potencijal prinosa bez klasičnog oranja.

Ekonomika: konkretan primer po hektaru (196 RSD/l dizela)

Pretpostavke:

  • dizel: 196 RSD/l
  • trošak rada + amortizacija + održavanje:
  • okvirno 5.000–7.000 RSD/ha za paket lakših operacija
  • 8.000–10.000 RSD/ha kada je uključeno oranje/podrivanje celom širinom
  • cilj: priprema za setvu repice posle pšenice

Varijanta A – klasična obrada

  • tanjirača/malčer: 6–10 l/ha → 1.176–1.960 RSD
  • oranje 25–30 cm: 22–30 l/ha → 4.312–5.880 RSD
  • zatvaranje brazde: 6–10 l/ha → 1.176–1.960 RSD
  • setvospremac: 3–6 l/ha → 588–1.176 RSD
  • valjanje: 1–2 l/ha → 196–392 RSD

Gorivo ukupno: 7.448–11.368 RSD/ha Ukupno sa radom/opremom: približno 15.500–21.500 RSD/ha


Varijanta B – redukovana (plitko + setvospremac + valjak)

  • malčer/tanjirača: 6–10 l/ha → 1.176–1.960 RSD
  • plitko kultiviranje 8–12 cm: 4–8 l/ha → 784–1.568 RSD
  • setvospremac: 3–6 l/ha → 588–1.176 RSD
  • valjanje: 1–2 l/ha → 196–392 RSD

Gorivo ukupno: 2.744–5.096 RSD/ha Ukupno sa radom/opremom: približno 7.800–12.100 RSD/ha


Varijanta C – strip-till (sa setvom u jednom prolazu)

  • strip-till + setva: 8–14 l/ha → 1.568–2.744 RSD

Ukupno sa radom/opremom: najčešće oko 6.000–10.200 RSD/ha (zavisno od posedovanja/opterećenja mašine i obrađenih površina)

Zaključak ekonomike: redukovane varijante po pravilu štede:

  • 30–50% goriva
  • 20–40% ukupnog troška obrade

u odnosu na klasičnu, uz jednaku ili bolju startnu vlagu i ujednačenije nicanje u sušnim jesenima.

Klasična obrada ostaje “sigurna karta” u scenarijima sa:

  • teškom zbijenošću
  • ogromnom količinom žetvenih ostataka

– ali uz cenu veće potrošnje i većeg gubitka vlage.


Mehanika tla i šta repica očekuje

  • Zbijenost (cone index): pragovi preko ~2,0 MPa na 20–30 cm dubine ograničavaju žilu srčiku. Ako penetrometar (ili iskopna jama) to potvrdi, ciljano podrivanje (30–40 cm) u suvom sloju je isplativo.

  • Mrvičasta struktura: repica najbolje niče kada je sloj 0–5 cm mrvičast i umereno zbijen. Valjak sa rebrima/prstenovima (Cambridge/Crosskill) posle setve često “pravi razliku” u kontaktu seme–zemlja.

  • Pokrov ostataka: 30–50% pokrova je dobra mera – štiti vlagu, a ne guši sklop. Preko 60–70% pokrova uz hladnu jesen može usporiti zagrevanje i nicanje.


Korovi, štetočine i bolesti u zavisnosti od sistema

  • Volonteri strnina i travni korovi: češći u redukovanim sistemima – planirati pravovremen herbicid pre setve (ili kombinaciju mehaničkog suzbijanja i selektivnih rešenja posle nicanja).

  • Puževi: rizik raste pod malčem; koristiti mamke preventivno na parcelama sa istorijom problema.

  • Patogeni iz ostataka: dobar sekač i raspodela slame + rotacija kultura + zdravo seme i tretman semena drže rizik pod kontrolom.

  • Repica posle pšenice/ječma: povoljna kombinacija – manje specifičnih zajedničkih bolesti nego posle uljarica.


Precizna poljoprivreda: kako “dodati” procente uspeha

  • RTK navođenje i kontrola preklapanja: svaki suvišan prolaz znači gubitak vlage i dodatni trošak. U redukovanim sistemima i strip-tillu preciznost je ključna.

  • Zonsko podrivanje: penetromapiranje (ili jednostavno merenje penetrometrom po mreži) omogućava podrivanje samo gde treba – ušteda goriva 30–60% u odnosu na celo-površinsko.

  • Promenljiva dubina obrade: moderni kultivatori dozvoljavaju brzu promenu dubine po zonama zbijenosti.

  • Kontrolisani saobraćaj (CTF): održavanje stalnih tragova smanjuje ukupnu zbijenost i potrebu za dubokom obradom.


Operativna organizacija i norme

Za brzu procenu učinka koristite formulu:

Q (ha/h) = [širina (m) × brzina (km/h) × iskorišćenje] / 10

Primer:

  • setvospremac 6 m
  • 9 km/h
  • iskorišćenje 0,8

➡️ Q ≈ 4,3 ha/h

U praksi, prelazak sa tri–četiri prolaza (klasična) na jedan–dva (redukovana/strip-till) oslobađa radne sate u kritičnom roku setve.


Preporuke po tipičnim scenarijima

  1. Posle pšenice/ječma, normalni ostaci, nema jake zbijenosti → plitka redukovana obrada (seckanje + 8–12 cm kultivator + setvospremac pred setvu + valjak). Očekivanje: niži trošak, dobra vlaga i ravnomerno nicanje.

  2. Posle pšenice, ali sa zabeleženom zbijenošću na 20–35 cm → ciljano podrivanje; ili strip-till sa radnom dubinom do sloja zbijenosti. Očekivanje: pun potencijal repice, bez potrebe za “reset” oranjem.

  3. Posle kukuruza sa mnogo ostataka → ako rok i mehanizacija dozvoljavaju – klasična obrada i kvalitetno zatvaranje brazde; → alternativno, teški malčer + snažan kultivator sa dvostrukim valjcima i eventualno podrivanje, ali ovde greška lako “košta” nicanje.

  4. Lagana peskovita zemljišta sklona suši → strip-till ili vrlo plitka redukovana obrada sa obaveznim valjanjem – maksimalno očuvanje vlage.


“Checklist” pred setvu uljane repice

  • Ravnina: površina nivelisana, bez grudvi >3–4 cm u setvenom sloju; trake posle kombajna poravnane.
  • Vlažnost 0–10 cm: stisnuta šaka formira stabilnu mrvu – ako se raspada u prašinu, sačekati rosu/kišu ili valjati u hladnijem delu dana.
  • Zbijenost na 20–35 cm: proveriti penetrometrom ili ašovom – po potrebi intervenisati (zonsko podrivanje).
  • Pokrov ostataka: ciljati 30–50% – štiti vlagu, a ne smeta sejlici.
  • Sejalica i točak pritiska: pravilan pritisak i doziranje; dubina 2–3 cm; zadnji valjak/pritiskivači da zatvore brazdicu.
  • Herbicidni plan: rešiti volontere i travne vrste blagovremeno; kod redukovane obrade “čist ulaz” je ključan.

Zaključak

Izbor između klasične i redukovane obrade nije ideološko, već agronomsko–ekonomsko pitanje.

U realnim uslovima severne Srbije, posle strnih žita i uz dobru mehanizaciju, redukovani sistemi najčešće daju najbolji odnos trošak–rizičnost–prinos, naročito u sušnim jesenima tipičnim poslednjih godina.

Klasična obrada ostaje opravdana kao “teški alat” za specifične situacije:

  • masivni ostaci
  • jaka zbijenost
  • loše izravnana površina u kratkom roku

U uljanoj repici, gde je “start” kritičan, tehnološka disciplina – od ravnomernog seckanja slame, preko pravovremenog prvog plitkog prolaza i očuvanja vlage, do precizne setve i valjanja – donosi više od bilo koje pojedinačne mašine.

Ako treba sažeti u jednu rečenicu:

Čuvajte vlagu, ciljano razbijajte zbijenost, valjajte posle setve – i izaberite najkraći, najprecizniji put do ujednačenog sklopa.